Emil Laszowski

Emilij Laszowski svojim je nadasve posvećenim, svestranim i časnim djelovanjem obilježio hrvatski kulturni i javni život u razdoblju od gotovo pola stoljeća, odnosno od posljednjeg desetljeća 19. stoljeća, kada započinje svoje pripravničko arhivističko službovanje, pa do umirovljenja u svojstvu ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva, koncem četvrtog desetljeća 20. stoljeća. Laszowski je arhivistička proučavanja nacionalne povijesti od 16. do 18. stoljeća, „umrežavao“ i osnaživao s ostalim znanstveno-teoretskim (sub)disciplinama i javno-praktičnim djelovanjima.

Kao osoba kojoj je porijeklom, odgojem i obrazovanjem usađen osjećaj za prošlost i tradiciju, Laszowski je bio pozvan i predodređen njegovati kulturu sjećanja. U tom kontekstu moguće je sagledati njegovo teoretsko zauzeće, a povrh toga i njegove praktične, stvarne bitke za očuvanje povijesnih građevina i starih gradova. Ne čudi nas tako niti njegovo članstvo u redovima Povjerenstva za očuvanje povjestnih i umjetničkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u Zagrebu, osnovanom 1910. godine.

Priredila: mr. sc. Sanja Grković

***

Fotografija: Emil Laszowski / izvor: Hrvatski državni arhiv

Pogledaj predmete iz zbirke